Zašto zaposleni u Googleu šalju svoju djecu u škole u kojima nema novih tehnologija?

0

Ko bi pomislio da tehnološki magnati, najveći IT-jevci, i briljantni umovi Silicijumske doline ne šalju svoju djecu u najsavremenije škole, već u one u kojima nema pametnih telefona, niti bilo kojih drugih ekrana.

U srcu Silikonske doline postoji škola Valdorf (Waldorf School of the Peninsula) u koju zaposleni kompanija kao što su Googe, Apple, Yahoo šalju svoju djecu. U njoj nema savremenih tehnoloških pomagala, već upravo suprotno, učitelji preferiraju iskustveni pristup učenju. Pedagogija škole naglašava ulogu mašte u učenju i uzima holistički pristup koji integriše intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.

Činjenica da roditelji koji rade za najsnažnije tehnološke kompanije dovode u pitanje vrijednost računara u edukaciji, nameće pitanje – da li je futuristični san o visokotehnološkim učionicama zaista u najboljem interesu novih generacija?

Globalni izvještaj OECD-a kaže da oni obrazovni sistemi koji su mnogo uložili u kompjutersku opremu „nisu doživjeli nikakvo posebno poboljšanje“ u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i nauke. Najbolji obrazovni sistemi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama, navodi se u izvještaju. Učenici koji koriste računare vrlo često, postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umjereno, prenosi Guardian. Udruženja Valdorfskih škola Sjeverne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako djeca najbolje uče“.

Kako prenosi Bizlife, jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje dijete biraju školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije je taj što takve škole djecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtijevaju. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema.

Učitelji podstiču djecu da uče putem umetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja, crtanja, umjesto da uče informacije s računara. Taj kreativniji pristup edukaciji oživljava lekcije pa je puno djelotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu.

I zaista, kada treba da se prisjetite svojih školskih dana, pa i 50 godina kasnije, čega se sjećate? Razrednih izleta, učitelja i nastavnika, njihovih karakterističnih priča, eksperimenata, lekcija ispričanih na drugačiji način…

Cilj škola  je postupna integracija elektronskih uređaja u razvitku djeteta, a učenicima se dopušta da gledaju TV kada navrše 12 godina, i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računari se mogu koristiti samo kao dio obuke kod djece starije od 14 godina.