Kada smo otkrili da nam je potreban kiseonik za život?

0

Jedna od ključnih stvari koja nas sprečava da kolonizujemo svemir je kiseonik. Druge planete ga nemaju toliko, a nama je baš potreban. Međutim, kada smo tačno otkrili šta nam je potrebno kako bismo disali?

Ljudska bića imala su predstavu da je potrebno nešto više od “vazduha” kako bi ostala u životu još od trenutka kada je otkrivena vatra.

Vjerovatno im nije trebalo puno vremena da shvate da vatra u zatvorenom prostoru nije zaista koristila samo vazduh, već nešto iz vazduha što im je očajnički bilo potrebno.

Možda su čak znali i da previše ljudi koji dišu u zatvorenom prostoru čine to isto. Međutim, bilo je potrebno zapanjujuće mnogo vremena da razdvoje kiseonik od svih drugih dijelova vazduha koji nas ne održavaju u životu.

Kiseonik ima “komplikovano djetinjstvo” s obzirom na to da je do tačnog saznanja nezavisno došao veći broj naučnika širom svijeta u otprilike isto vrijeme. Međutim, samo je Džozef Prisli napravio vezu između kiseonika i živih organizama.

On je takođe bio izumitelj gasa za smijanje, a većinu brojnih hemikalija koje je stvorio testirao je prvo na sebi, tako da je moguće da je primijetio da posjeduje više energije kada je duži vremenski period bio izložen visokim nivoima kiseonika.

Možda je upravo to razlog za njegovo dalje i detaljnije eksperimentisanje.

S obzirom da nije bio previše oprezan, novi gas, koji je napravio izlaganjem živinog oksida suncu, upumpao je u poseban kontejner sa svijećom. Svijeća je gorjela intenzivnije i svjetlije.

Potom je ovaj gas upumpavao u prostor sa miševima i primijetio da su oni tada bili živahniji i živjeli duže.

Veza između plamena svijeće i živih bića je tako stvorena. Svoje rezultate objavio je 1775. godine, i svijet je napokon znao šta je udisao sve ovo vrijeme.